Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
26.06.2010., subota
|
Učitelju... Ne čudim se da Te ne razumijem i da ne mogu shvatiti dubine Tvoje istine. Sam sebi sam skriven, sam sebi sam Tajna. I drugi, koje u oči gledam i čije riječi slušam, zaogrnuti su čudesnom otajstvenošću. Sve je Tajna. A u meni čežnju budiš kako si Ti odgovor na sva pitanja... Ti... Pa, iako Te ne poznam, iako Te još nisam pronašao, ipak čujem i vidim zrake istine o Tebi, svijetu i sebi. I u sebi vidim silnu čežnju za Tobom, za jedinstvom u Tebi... Kad ću Ti se prepustiti? Kad ću s obje ruke uhvatiti plug? Nek Te u meni! Budi strpljiv. I imaj smilovanja sa mnom! Sa mnom, grešnikom... |
06.04.2009., ponedjeljak
Molitva da budem k'o magare
|
Jesi li bio zbunjen, Učitelju? Čudiš li se kakvi smo mi, ljudi, tvoja braća, Adamovi sinovi? Je li ti bilo čudno kada su ti na ulasku u Jeruzalem klicali, kada su grane palmi i maslina bacali preda te i iskazivali ti čast? Ili ti je bilo čudnije kada su ti isti ljudi, za samo nekoliko dana, vikali: „Raspni! Raspni ga!“ Je li ti bilo čudnije, Isuse, kada su ti se ljudi divili dok si činio čudesa, ili si više bio iznenađen kada su te ti isti ljudi bičevali i pljuvali? Da, Isuse, čudni smo ti mi! Takvi smo! Priznajemo te svojim Bogom, ali, neće proći dugo i mi ćemo te se odreći! Ispovijedamo ti svoje grijehe, kajemo se za njih, molimo ti se za različite potrebe, kličemo ti, pjevamo ti… Ali, jao nama Isuse, neće proći dugo i ova ista naša usta razapet će te i pljunuti na tebe psovkom. Da, učitelju i Spasitelju naš, ova ista usta… Molimo Te, nemoj nam se čuditi! I nemoj nas osuditi! Budi nam milostiv! Prosvijetli nam pamet da se mi sami sebi čudimo: kako smo prevrtljivi, kako nam riječi malo vrijede, kako smo površni, kako te samo usnama častimo… Pogledaj na nas Isuse i oprosti nam našu mlakost! I zato jer znamo, Isuse, da smo slabi i da smo prevrtljivi, molimo te za jednu milost! Ne želimo stati na stranu onih koji te vrijeđaju, koji te raspinju! Ali vidimo da nemamo snage niti da te iskreno ljubimo! U Jeruzalem si ušao na magaretu! On te je ponizno na sebi nosio. Šutio je, nije se bunio, ti si držao njegove uzde i upravljao njime… Evo, Isuse, molimo te za milost da budemo kao taj magarac; da ti se ponizno stavimo na raspolaganje, da upravljaš našim koracima, da po nama budeš prisutan u ovom svijetu… Pomozi nam, Isuse, da ti budemo vjerni kao onaj magarac. Da radije šutimo, nego da te razapinjemo. Da radije trpimo, nego da te se odričemo. |
06.01.2009., utorak
Knjige
|
Ovih dana bijah u zajedništvu nekih dragih ljudi i pred njima priznadoh kako sam slab na knjige. Naime, volim kupiti knjigu, pa i onda kada nisam posve siguran da ću je cijelu pročitati. A što ću, slab sam: radujem se i kad me netko u darivanju iznenadi knjigom... Volim istinu uobličenu riječima. To je nešto kao odraz Stvoritelja u spoznaji onog koji se igra riječima. I onda to spoznavatelj podijeli s nama u obliku knjige. I tako, imam na svojim policama knjiga koje su se raspale od mog čestog listanja i čitanja. Posebno su mi drage one na kojima je posveta. Ima ih dosta. Za mene to je zaustavljena povijest i podsjetnik na osobe s kojima sam nekoć tkao svoj život. Drage su mi i knjige koje sam, dok sam ih čitao, išarao i na njihove rubove stavljao različite bilješke, komentare, upitnike, uskličnike… Ne, nisam tako uništio knjigu, nego sam joj dao nešto od sebe, dao sam joj od svoga života, posvojio sam je. A sada o jednoj od njih, posebnoj, svečanoj, mom srcu prirasloj. Našla se u mojim rukama u prosincu 2005., nedugo nakon izlaska iz tiska. Naslov obilat: Samo s Tobom ja sam ja. Autor: Enes Kišević. Iskreno, ne znam odveć iz njegove biografije. Knjigu je posvetio Ivanu Pavlu II. Odmah ispod autorove posvete, nalazi se i posveta mog darivatelja: Molim s tobom i za tebe. Hvala za sve. I još potpis. I: Zagreb, 19. prosinca 2005. A u koricama ove knjige toliko je istine, toliko pitanja, provokacija, nagnuća. Zahvalan Gospodinu za ljubav prema dobroj knjizi, dijelim s vama nekoliko stihova iz spomenute knjige. Tako se pita Kišević: Gospode, kako si to uredio da dobri ljudi u zla vremena još boljima postaju? A na drugom mjestu će reći: Pogledajte drveće samo kako bez nasilja raste. Ta što će drveću riječi, njega cvjetovi krase… Al' najljepše u drveću jest: što ono ne sumnja u Boga. Ta koje to bilje prestat će cvasti zato što ne vidi korijena svoga? I još sam nekom zahvalan. Marini. |
29.12.2008., ponedjeljak
Što na kraju ostane?
|
Postoje vremena kada se sve svede na ono bitno. Prestanu riječi. Teško ih izgovaraš. I to što kažeš, osjećaš da je nepotrebno. Želiš šutjeti. Zapravo: želim šutjeti. Prestanu koraci. Ne možeš ih učiniti. I čini ti se da nisu niti potrebni. Kamo bi išao? Što bi tražio? Što ti treba? Sve si već vidio, sve primio, sve susreo, sve saznao... Ne trebaš više ništa. Sve imaš u sebi. Prestanu pogledi. Ono od čega živiš, oku je skriveno. To samo slutiš. Istina: ono vidljivo pomaže mi raspoznati nevidiljivo. Ono vječno zaodjeva se u vremenitost. Ali sve si to toliko puta vidio. Sve je repriza. Ono bitno oku je nevidljivo. Prestane molitva. Prestanu vapaji. Prestanu traženja. Sve je tako jeftino. Sve je višak. Ostane samo istina da sam u Njemu. Da sam s Njim. Da je On sve moje. Ta riječ koju ne izgovaram sadrži svu istinu. Sadrži mene. I Njega. I samo je to bitno. |
13.11.2008., četvrtak
Sin si svjetla
|
Probudi se, otrijezni se! Ne spavaj! Ti nisi od noći, sin mraka. Ti sin si Svjetla, sin Sunca koje pobjeđuje. Ne mogu te zlo i mrak zaskočiti niti nadvladati, jer ja se borim za tebe i ja te obasjavam. Oni nemaju moći nad tobom! Zato, ne boj se. Nemoj u strahu prespavati svoj život, i nemoj spavati uz svoj život – da on prolazi pored tebe. Ti živi u svjetlu, onako kako najbolje znaš i umiješ. To će biti najbolje i za tebe i za mene. Jer, ti si jedinstven, neponovljiv i nadasve dragocjen u mojim očima. Ti si moj ljubljeni sin, ti si moja draga svojina. Ti si moja zraka, a ja sam Sunce koje te isijava. Ne skrivaj se u tami i mraku grijeha, ne bježi od mene. Kad pobijediš grijeh, pobijedio si tamu i izabrao Svjetlo. Samo hrabro! Svijetlit ću na tvojim bojnim poljima, u tvojim bitkama i tvojim pobjedama. Pobjeđujemo zajedno! Samo se na mene osloni! Slutiš li svu čežnju moga srca? Žedan sam, još uvijek sam žedan tebe i tvog života. Moja žeđ, moja strast za tobom, moje je svjetlo na tvojim putima. Zato, ne boj se i ne strahuj! Ti si moj! I ja sam tvoj. Mi smo jedno! Ti u meni i ja u tebi, kao što je Otac u meni i ja u njemu. Tako čeznem biti jedno i s tobom! |
