Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
26.05.2006., petak
Svjetlo u noći
|
Zašto moja noć svijetli? Zašto ponekad volim noć? - vrlo često se pitam. Iako mi je u trenucima teško izdržati u njoj, pokušavam pronaći Svjetlo, i hrabro koracati Njemu u susret. Razmišljam putujući kroz Njegove noći… Kad si stvarao ovaj svijet, noć se izmjenjivala s danom… Noć je bila međa u tijeku stvaranja… Noćima si razdijelio već od početka naše dane… Ti si se igrao s danju i noću! Dok je Tvoj narod godinama pustinjom koracao prema Obećanoj zemlji, Ti si im dao svjetlo koje ih je noćima vodilo… U noći je odjeknuo Tvoj plač kada si se udostojao uzeti dijela u našem čovještvu - u hladnoj betlehemskoj noći, kada su Ti vrata bila zatvorena… U noći si i Ti budio svoju Mariju; sigurno Te uspavljivala u svojem naručju… Noć pozna sve Tvoje susrete! Nikodem je noću dolazio slušati Tvoju riječ i bio je zaogrnut Tvojim Duhom u okrilju tame. Bio je prisutan tek tihi povjetarac… A tek sve one noći koje si proveo u osami: boreći se u pustinji svoga čovještva?! Noći si povjerio i svoju ljubav onoga trena kada si se opasao ubrusom, sagnuo se i oprao svojim učenicima noge… U istoj noći razlomio si sebe… I bio si izdan, poljupcem prijatelja… Noć je jedini svjedok Tvoje pobjede nad smrću… Pred vratima noći putovao si s dvojicom učenika onom prekrasnom dolinom u blizini Emausa, i otvorio si oči njihova srca, obnovio si njihovu nadu… Na koncu, i sam znaš da je bila noć kad sam se obukao u Tebe. Istina, tada na rukama ne svojim i ne svojom voljom bio sam Ti predan. Još smo se jednom sastali noću ne mojim htijenjem i ne mojom voljom… Bijahu to za Tebe svečane noći… I kasnije, toliko puta u noći sam Ti došao. Ovih puta sam… Nitko me nije dovodio k Tebi. Moje srce je postajalo Tvojim prijestoljem. Ti si bio Kralj mojih noći… Kralj i prijatelj… I nije prošao nijedan naš susret a da Ti nisi upalio uljanicu… Tko zna, možda je zbog toga moja noć prepuna nade?! |
