Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
15.09.2006., petak
Kaćuni, ciklame i ja
|
Jučer pored mene prođe jedan bloger i dobaci mi: „Daj napiši štogod! Davno ti je bio mamin rođendan!“ Care, evo ga… Provlačio sam se maloprije kroz jednu malenu šumu, smještenu tik uz moju kuću. Odmarao sam svoje vijuge, razmišljao što govoriti na jednom predavanju kojeg bih skoro trebao održati, ponavljao u srcu neke retke izrečene nekada davno iz usta Nazarećanina… Uživao sam dok su ostaci kiše, koja je jutros padala, močili moje čarape (bijah u sandalama!). Sve je bilo tako tiho i lijepo. Slutio sam jesen, a njoj se radujem jer s njenim dolaskom uvijek okrenem jednu godinu u svom životu. Do šume me vodila jedna ledina, uz čije rubove su procvali kaćuni. Bijaše mi to zanimljivo! Kad sam utonuo u dubinu šume, primijetih mnoštvo rascvjetalih ciklama. Nekako mi to bijaše čudno! Zar je proljeće?! U istu šumu i po istoj ledini koracao sam i za ljetnih žega. Nigdje cvijeta ne bijaše! Ali, s ovim kasno-ljetnim kišama razvile su svoje cvijetove i one biljke kojima to ljetos nije pošlo za rukom. Ili su možda ponovno procvjetale? Meni se čini da i kaćuni i ciklame cvjetaju samo u proljeće… Možda se varam? Međutim, ja sam sebi ovako zamislio… Često sam se pitao tko je Duh Sveti, Duh Isusov i Očev, koji nam je darovan i koji nas brani, koji nas vodi… Znao sam mnoge definicije, ali mi sve to bijaše daleko. I slutio sam Njegovu prisutnost u svome životu! Ipak, nisam bio na čistu s tim… Gledajući ove procvale biljke, koje su nakon vrlo sušnog ljetnog razdoblja, orošene kišom buknule u svojoj punini i donijele plod svoga postojanja, nazreo sam sebi odgovor: Duh je onaj koji, i onda kada se čini da od mog života nema ništa, svojom silinom čini da moje biće cvjeta! Sjetio sam se i retka kojeg sam slušao u nedjelju iz knjige proroka Izaije: „Jer će u pustinji provreti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno izvori“ (Iz 35,6b-7a). To čini snaga Njegova Duha i u mom životu. On uistinu obnavlja lice zemlje! Vidio sam i jednog crnog kosa usred šume. Tako me je zanimljivo i pomalo uplašeno gledao… Ubrao sam i nešto slasnih jesenskih plodova… Lijepo mi je bilo! Prijatelju, pođi i ti u prirodu ovih dana! Sve u njoj nosi pečat Svevišnjega! Poučit će te osluškivati šutnju i učiti od nje! I dok bude padalo lišće, sjeti se da i meni i tebi valja zbaciti sa sebe starog čovjeka. Tek će nas tada Duh našega božanskog Učitelja moći obući u novog, po mjeri Kristovoj! I još samo da ti poželim sretan put! Možeš mi reći, nakon šetnje, što si naučio :)) |
