Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
06.03.2007., utorak
Vrh Golgote
|
Ovih dana, ponesen usputnim riječima sretnutih prolaznika, uhvatim se često u motrenju Tvoga križa. I nema nekog posebnog sjaja na njemu, osim Tvoga tijela koje bezživotno visi... Zapravo, motrim jedino Tvoj lik. Gledam kako su Te proboli. Čitam u Tebi sva raspinjanja kojih krike čujem u svojoj blizini. Nisam Šimun, niti Veronika... A ni hrabrosti kao Učenik nemam da ostanem podno tih križeva, i da izdržim skončavanje svih tih osuđenika. A možda bih trebao?! Vraćam se sebi. Moja getsemanska agonija i moji golgotski krici ne puštaju me dijeliti muku s drugima. Odveć sam svoj... A ne bih htio! Zato ću, dok sam pognut do Tvojih nogu, misliti i na one viđene. I njihova muka u meni će biti Tebi blizu. I njima Ti. Što bih drugo mogao?! Pogledom Te grlim, a svojim bićem živim. Ti patiš u svima. Po Tebi i ja. Tvoje ruke me pridižu. Tvoj pogled zaustavljen na meni stišava moju bol. Propinjem se Tvome križu i gubim svoj pogled u ljepoti koju, dok bijah pognut, nisam niti slutio. |
