Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
09.06.2007., subota
...
|
Vele mi: brodiš! A ja bih rekao da tek koračam, i zadovoljan sam time. Zašto bih brodio kad na pučini nisam?! Pa i nemam straha da ću nestati u njezinim dubinama. Čvrsto tlo ćutim pod nogama. Možda bih se trebao ipak odvažiti? A i Ti bi u svakom trenutku mogao reći: dođi! Ja se opet držim svoga kraja. Pođem li prema Suncu, hoću li posumnjati u njegov sjaj i toplinu?! Hoću li okusiti nedostatke svoga predanja Tebi i početi tonuti? No, tko zna, možda je potrebno početi tonuti kako bih primio Tvoje čvrste ruke, kojima si ionako već davno obavio moje biće... Zato ću pučini poći. I neću uopće hoditi, niti broditi! Nego, pustit ću da me Ti nosiš. A ja ću se uspokojiti u Tvom naručju i snivati... Znam, Ti me nećeš buditi! |
