Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
20.08.2007., ponedjeljak
Snaći ćeš se
|
Slutiš li zbunjenu čežnju moga srca za Tobom? Trebam te, više nego Ti mene. A ipak Ti mene ljubiš kao da sam jedini na svijetu. I još je divnije što je ta Tvoja ljubav od iskona - kao i Ti - pa pomislim da dijelim s Tobom Tvoje početke. Jer, od mog početka ne mogu pronaći vrijeme u kojem Te uz mene nije bilo. Pa, što ću od života u kojeg me pozivaš, kojeg udišeš u moje nosnice kao Adamu nekoć? Što ću od jutara pospanih u kojima me Duh Tvoj kao Davida obgrljuje? Što ću kad me razigranost pred Tobom u ples ponese? Što ćeš sa mnom zaspalim u Getsemaniju, klonulim pod teretom darovanog mi života? Što ćeš kad zbunjen latim se mača, tonem u nevjeri ili se prsim i lažem da samo Tebi pripadam? Znam, Ti ćeš se snaći, al' mi ipak drago pitati! Imao si i većih problema pa si s njima izlazio na kraj. Uostalom, pitam zbog sebe jer ja ne znam kud ću. I hvala Ti što ne znam: koraci bi mi postali oholi! |
