Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
28.10.2007., nedjelja
NEDEFINIRAN
|
Nerijetko se za nekog kaže da je nedefiniran, i pri tom se ne misli baš pozitivno o toj osobi. A ja bih htio biti baš takav! Ako sam definiran, ako sam omeđen, teško da se može dogoditi neka novost. Nema pristupa meni, niti ja mogu izići iz svog definiranog svijeta: moji stavovi - loši ili dobri - ostaju na dosegnutoj razini; moji odnosi zamrznuti starošću poklonjenog i primljenog; moja ljubav lišena domišljatosti; moja spoznaja ugušena konačnošću; vjera - osiromašena zaigranosti u odnosu čovjeka i Boga... Da, htio bih biti nedefiniran! Neispisan, neizrečen, neispjevan, nesavršen... Nekako, više se osjećam čovjekom. Ali zato iskrenije vapim za Nebom. Upravo zbog svoje nedefiniranosti, nesavršenosti, nepotpunosti. Jer, sam sebi nisam dostatan. Osim, ako bi me On htio definirati... Ne želim sebe izreći, jer će to uvijek biti šepavo. Ne kažem da neće biti istinito... Ali moja istina nikad nije konačna. Ne želim da bude konačna. Ne želim da bude definitivna. Želim ostati nedefiniran - do onoga dana, kad ću Ga susresti licem u lice! |
